WiLd bLack Rose

Ja sam ja, ne drži me mjesto, mojom dušom pušu vjetrovi, ja sam ja, k'o nemirno more, mrzim luke, mrzim obale...

23.04.2019.

Breaking me again

Ne vjerujem više nikome,
posebno ne osobama koje će me kao naučiti da se ipak nekome treba i može vjerovati.
Ne vjerujem u pravdu,
ovdje je nema, to je samo riječ da pokreće one slomljene i umorne od svega.
Ne postoje dobre namjere, uvijek se nešto krije iza...
pa me probaj razuvjerit, pa me pokušaj pobit,
kada djelima svojim pričaš isto to!
Tačno se sjećam svakog momenta gdje su me izgubili, razloga koji me potopio da više nikad ali nikad i ne pomislim da će me čuvati onako kako samo ja znam čuvat...

13.03.2019.

Dvije

Ne zamjeri što se ušutim.
Uklonim se i od same sebe ako predosjetim da će nastupiti explozija.
Neće izbiti požar, ugasim se na vrijeme.
Tako sam naučila, tako to mora...
Zakočim se da ne dopire ništa do mene, niti ja do ikoga.
Led ledeni rekao bi, a ispod užarena lava...
Hladna kučka koja te pušta sve dok joj ne zatrebaš.
Ne radim ja to namjerno, samo se doziram.
Ako te obuhvatim svojim plamenim krilima, spržit ću te, spalit ću te, postaćeš bespomoćan, a trebaš mi jak.
Ne znaš ti, u meni toliko toga ima...

22.11.2018.

Indijanac

Bili smo tek dva stranca koja su se pokupila na cesti.
Ne znamo ništa jedno o drugom osim onih površnih stvari.
Trebao mi je neko da zaliječi rane, skrene misli...
A njemu vjerovatno samo neko da ga ima, da se kao broji.
Dobro nam ide ta distanca...
Stojimo poput dva jaka ratnika sa oružjem opasanim...
Bez emocija, hladno i ponosno odmjeramo snage.
Neću uplitati prste u tu njegovu dugu, tamnu kosu,
iako je posmatram s čežnjom već duže vrijeme.
Neće reći da mu falim, iako me okupira bezveznom pričom samo da se nađe u centru moje pažnje...
Nema mjesta za slabost niti za nježnost, nismo više ti koji vjeruju u ljubav.
Izašli iz svojih borbi još snažniji, mudriji,
zar misliš da ćemo ponovo past?!
Kako samo dostojanstveno čuvamo svoja srca...
Nema mi, ovo je on i ona.

24.08.2018.

Možda dogodine...

Jednom će ti moje riječi odzvanjati u glavi,
pomiješane sa nelagodom u stomaku.
Ne možeš sad, ali nekad ćeš si priznat,
" hej pa ona budala je i znala šta priča ".
Jednom ćeš i ti pustiti suzu za sitnicu,
nekom što je glupost, tebi će biti cijeli svijet.
I tek tada ćeš shvatiti, riječi svoje budale...
ne, nije kraj, eto opet povoda za suze...
A boljet će jer nećeš moći vratit vrijeme,
da kažeš da je ipak bitno sve,
da razumiješ i onaj tužan pogled,
da sad triput mjeriš svaku riječ,
da si u konačnici postao bolji čovjek,
da su ti voljeni i bližnji napokon i prioritet..
ali kasno je...
Samo ćeš uspjeti reći kasno je...


Stariji postovi

WiLd bLack Rose




MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
16665

Powered by Blogger.ba